Pada kisa, drugi put otkako sam dosla. Valjda da oznaci novu promenu.
Oduvek sam obozavala kisu.
Prvo, zvuk dok udara u sims. Smirujuc i opustajuc.
Drugo, kad tece niz lice. Kad tece niz ulice. Kao da spira sve. Osecanja. Secanja.
Tapkanje po baricama. Jer vraca u detinjstvo.
Crno nebo koje se kasnije razvedri. Kao da se sve lose skupi i onda samo raspuhne.
I na kraju, duga... Koja uvek dodje posle...
Isto kao u zivotu...
Magari cu poceti da volim kisu! ;)
ReplyDeleteArsiceva, pa zar mora fejs da mi kaze da imas blog? ccccc
ReplyDeletepisi jos!